Poker sa tri karte ili karipski poker? Obe igre se igraju protiv dilera i obe traže kvalifikaciju dilera, ali se razlikuju u tempu i ceni. Karipski poker koristi pet karata i sporiji je, a njegova prednost kuće je viša, oko pet odsto. Tri karte su brže, jednostavnije i jeftinije po ruci, ali zbog brzine donosi više ruku na sat. Na kraju večeri razlika u ceni zavisi i od broja odigranih ruku, ne samo od procenta.
Šanse u pokeru sa tri karte lako se računaju, jer se igra sa samo tri karte: od približno dvadeset dve hiljade ruku, kenta boja stiže otprilike jednom u četiristo šezdeset deljenja, a par ili bolje u otprilike svakoj četvrtoj ruci. Da li se isplati poker sa tri karte zavisi od očekivanja. Prednost kuće na glavnim ulozima je oko tri odsto uz pravilnu igru, a prosto pravilo kaže: nastaviti sa damom, šesticom i četvorkom ili jačom rukom. Kao zabava sa poznatom cenom, da; kao izvor zarade, ne.
Kako se igra poker sa četiri karte? Igrač dobija pet karata i bira najbolje četiri, a diler dobija šest i takođe slaže najjaču četvorku. Kad pogleda karte, igrač odustaje ili diže ulog na jedan do tri antea. Diler se ne kvalifikuje, pa se svaka ruka igra do kraja, a nerešen ishod dobija igrač. Kako se još zove poker sa četiri karte? Na stolovima se obično ostavlja originalni engleski naziv igre, a srpski ga opisuje kao poker sa četiri karte protiv dilera, kako se ne bi mešao sa pokerom među igračima.